VELIKA GOSPA
15.8.2014.

Velika Gospa je svetkovina kad se sjećamo istine naše vjere da je Marija po završetku ovozemaljskog života bila dušom i tijelom uznesena na nebo. Ušla je u društvo svoga Sina i svih svetih. To je nagrada njezina predanog ovozemaljskog služenja njezinu Sinu i našem Otkupitelju Isusu Kristu. To je vrhunac i cilj kojemu je okrenuta svaka ljudska egzistencija.

Kad se je počeo slaviti ovaj blagdan? Najstarija crkvena predaja kaže da je Majka Božja nakon Isusova uzašašća živjela još 25. godina i navršila 72. godine života. Neko vrijeme živjela je u Jeruzalemu, a onda je sv. Ivan odveo u Efez. Ona je kao Majka Crkve savjetovala, tješila apostole i prve kršćane i poticala ih na ustrajnost, strpljivost i odanost u vjeri u Kristu koji ih čeka u nebu. Marija je 10. godina proboravila u Efezu, a onda se vratila u Jeruzalem, jer više nije mogla biti daleko od mjesta koja su joj bila sveta zbog uspomene na njezinog božanskog sina Isusa Krista. Obilazila je ta mjesta i razmišljala o Kristovim postajama.
Prije polaska u nebo željela je vidjeti sve apostole. Tako su se kod njenog smrtnog kreveta okupili svi apostoli, osim svetog Tome. On je stigao tri dana kasnije i zaželio vidjeti Majku Božju barem mrtvu u grobu. Tada su otvorili grob, ali ne nađoše u grobu Marijina tijela, nego osjetiše miris Marijinih haljina, i čuli su anđeosko pjevanje, kako je Blažena Djevica Marija dušom i tijelom uznesena na nebo. Marija je odmah nakon smrti dušom i tijelom uznesena na nebo.
Prvi kršćani su uvijek vjerovali da Isus nije mogao dozvoliti da u zemlji istrune ono tijelo od kojeg je On primio ljudsku narav. Sav kršćanski narod neprestano je živio u uvjerenju da je Blaženu Djevicu Mariju njezin Sin Isus Krist brzo iza smrti uskrisio i s dušom i tijelom uzeo na nebo. Kao što tijelo Isusovo nije istrulo u grobu tako je dolikovalo da ni Marijino tijelo ne istrune u grobu.

Povijesni korijen ove svetkovine je posveta crkve u čast Majci Isusovoj u Jeruzalemu koja se slavi 15. kolovoza od sredine petog stoljeća. Bizantski car Mauricije (582 – 602) protegnuo je taj blagdan kao obavezan u cijelom svome carstvu i kršćani Istoka nazvali su ga Usnuće Blažene Djevice Marije u smislu smrti kao rođendana za vječni život. Kršćani Rima slavili su „Rođendan svete Marije“ s istim duhovnim sadržajem na isti dan od sredine sedmog stoljeća. U Gregorijanskom sakramentaru pape Hadrijana I (772 – 795) ovaj se blagdan zove „ Uznesenje svete Marije“ a u misnoj molitvi istaknuta je vjera da Isusova Majka jest završila tok zemaljskog života, ali smrt nad njom nema onakvu moć kakvu ima nad tijelom ostalih smrtnika.
Nauk o Marijinu uznesenju na nebo proglasio je papa Pio XII. 1. studenog 1950. godine. Tom prigodom je potaknuo teologe i propovjednike da ovu istinu povezuju s istinom o uskrsnuću tijela, te pokazuju uzvišeni poziv čovjeka kao tjelesnog i duhovnog bića u nebesku slavu.


 
 
 
 

Obavijesti

  • Nedjelja, 10. veljače 2019.
    • nakon svetih misa skupljat ćemo priloge za grijanje Gospine crkve
    • 18 h - na misi biti će primanja i obećanja Frame
    • 19,30 h - Susret glumaca Muke u samostanskoj dvorani
  • Ponedjeljak, 11. veljače 2019.
    • 19,30 h u samostanskoj dvorani susret je Frame
  • Četvrtak, 14. veljače 2019.
    • župni vjeronauk za prvopričesnike u Gospinoj crkvi prema rasporedu.
  • Petak, 15. veljače 2019.
    • župni vjeronauk za krizmanike u dvorani Gospine crkve prema rasporedu.
  • Subota, 16. veljače 2019.
    • 10 h - susret ministranata u samostanskoj dvorani
    • 11 h - u Gospinoj crkvi je pjevanje za dječiji zbor

Aktualno

  • Orgulje za Gospinu crkvu
    • Nastavlja se akcija prikupljanja novčanih sredstava za nove klasične orgulje.
    Svoje priloge možete uplatit na žiro račun
    IBAN HR82 2330 0031 1001 1907 1 kod Splitske banke s naznakom: "za orgulje"

CARITAS


PASTORALNI CENTAR


EMISIJA "SUSRET"

GLASNIK SV. ANTE